Godišnja izložba
ostvarenja

Kompleks studentskog doma Sveučilišta u Dubrovniku

Nagrada Viktor Kovačić za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva u 2020.

Foto: Marko Ercegović
Foto: Marko Ercegović
Foto: Marko Ercegović
Foto: Marko Ercegović
Foto: Marko Ercegović
Foto: Marko Ercegović

Autori:

Tin Sven Franić
Vanja Rister
Ana Martinčić Vareško

Tvrtka:

AT. AR. d.o.o.

Projektni tim:

Paula Žinić , Andrea Šimić , Andrea Cvetko Zdunić , Ivana Krstinić , Mateja Markešić , Teodor Cvitanović , Marina Bertina

Suradnici:

Ivan Ljubimir / Nekton d.o.o. - Projekt konstrukcije , Mateo Biluš - Projekt racionalne uporabe energije, toplinske zaštite i zaštite od buke

Investitor:

Sveučilište u Dubrovniku

Izvođač:

ING-GRAD d.o.o. , PROJEKTGRADNJA plus d.o.o. , TROMONT d.o.o..

Godina početka projektiranja:

2009.

Godina dovršetka projektiranja:

2014.

Godina početka gradnje:

2018.

Godina dovršetka gradnje:

2020.

Površina obuhvata:

8978 m2

Ukupna tlocrtna površina:

20225 m2

Program / vrsta:

Stanovanje
Odgoj i obrazovanje

Lokacija:

Dubrovnik

Obrazloženje stručnog žirija:

U jednom od najpoznatijih utvrđenih gradova u svijetu autori su sagradili grad u gradu, neeksplicitno mimetički ponavljajući oblike originalne povijesne dubrovačke fortifikacije izvana i transformacijom kvadrata klaustra u romb iznutra. Novonastala tipologija hrabri je iskorak u baštinom definiranom gradu, ali na ovom mjestu i u ovom vremenu – uspješna. Grad se iznutra sastoji od triju snažnih volumena položena na zajedničku bazu koja čine tri povezana stambena „kvarta“ s ulicama okrenutima na tri unutarnja dvorišta okružena sobama. Intimnost dvorišta naglašena je introvertiranim oblikovanjem, ali i odabirom drva kao glavnog materijala dvorišne fasade, koji nam nudi još jednu modernu interpretaciju primorskih drvenih grilja. Istovremena distanciranost i interaktivnost fasade s njenom nježnom upijajućom bojom učinile su ovu kuću nenametljivom okolnom urbanom prostoru neujednačene morfologije. Bez obzira na fragmentirani okolni urbani pejzaž, „kućaˮ je našla način da uspješno komunicira s okolišem i da ga ujedno stabilizira. Uvode se novi pješački smjerovi kroz parcelu koji dom uključuju u mrežu gradskih tokova i svakodnevnog života. Sve su odluke snažne i jasne, bilo da je riječ o oblikovanju velikih smještajnih volumena ili o praznini perivojnog parka ispred. Povezujuća staklena opna prizemlja u pojedinim svojim dijelovima negira jasnu razliku između interijera i eksterijera zgrade, te ističe demokratski i komunalni karakter doma kao prostora namijenjena svim dubrovačkim studentima, ali i svim građanima i putnicima. Sve je u ovoj kući suvremeno, i sve je u isto vrijeme duboko arhaično i intuitivno. Svaki prostor evocira sjećanje na poznate mediteranske ambijente, ali izgovorene novim jezikom. Grad je dobio kuću kojom nedvojbeno komunicira prema vani vlastitu ambiciju: mladi, vrijedni i pametni su ovom Gradu potrebni.

O projektu (tekst autora):

Kompleks Studentskog doma je integrativna točka Sveučilišta u Dubrovniku koja povezuje studente i nastavnike, grad i sveučilište. Lokaciju u četvrti Montovjerna određuje stiješnjenost s istoka i zapada brdima, ulicama, te dvjema stambenim naseljima. Okomiti smjer sjever - jug nastavlja niz društvenih sadržaja, topografski je otvoren i orijentiran prema moru.

U parteru je oblikovana platforma javnih sadržaja intenzivno uključenih u grad, iznad koje "lebde" tri  stambena volumena. Pješačka komunikacija duž drvoreda čempresa uspostavlja vezu dva gradska naselja. Sa sjeverne strane promenade smješteni se izgrađeni dijelovi kompleksa, a s južne je formiran novi sveučilišni park. Javno dostupni sadržaji su direktno vezani na promenadu uvučenim, odnosno upuštenim ulaznim trgovima i nižu se duž linije kretanja.

Tri stambena bloka iznad interpretiraju klaustar – introvertirane, mediteranske "sobe na otvorenom". Unutarnji vrtovi omeđeni otvorenim galerijama soba stvaraju okvir za komunalni život stanovnika. Tlocrtna geometrija klaustra proizlazi iz topografije: arhetipski kvadrat je transformiran u romb. Distorzija i rotacija tlocrta omogućuju povoljne orijentacije svih soba te stvaraju neočekivanu dinamičnost unutrašnjih prostora.

Soba je artikulirana u tri dijela s ciljem fleksibilnosti korištenja. Ostakljeni ulazni dio omogućava otvaranje - proširenje prema otvorenoj galeriji i vrtu. Dimenzije dopuštaju razgovor i druženje nekoliko osoba, te se na taj način stvara prostor socijalizacije. U sredini sobe formiran je blok kupaonice s garderobnim ormarom. Dodatna klizna vrata omogućuju izolaciju pojedinih dijelova sobe. Prostor rada i odmora se blago proširuje u odnosu na ulaz i svojim trapeznim oblikom i visinama parapeta prozora oblikuje zone odmora (kreveti) i rada (stolovi).