Godišnja izložba
ostvarenja

Gradska riva u Poreču

Nominacija za nagradu Bernardo Bernardi 2020.

Foto: Arhiva grada Poreča
Foto: Arhiva grada Poreča
Foto: Arhiva grada Poreča
Foto: Arhiva grada Poreča
Foto: Arhiva grada Poreča
Foto: Arhiva grada Poreča

Autori:

Alan Kostrenčić
Darovan Tušek
Marija Pavlović

Tvrtka:

Kostrenčić i Krebel - arhitekti

Projektni tim:

Alan Kostrenčić Kostrenčić i Krebel - arhitekti, Darovan Tušek Kostrenčić i krebel - arhitekti, Marija Pavlović Kostrenčić i krebel - arhitekti, Nikola Radeljković Numen

Suradnici:

Vladimir Kocet Telektra / rasvjeta , Goran Baša Učka , Nives Klobučar Projekt H , Helena Rabar Učka , Sanja Bibulić Studio Kappo

Investitor:

Grad Poreč

Izvođač:

Adriaing d.o.o.

Godina početka projektiranja:

2018.

Godina dovršetka projektiranja:

2019.

Godina početka gradnje:

2019.

Godina dovršetka gradnje:

2020.

Površina obuhvata:

6870 m2

Ukupna tlocrtna površina:

6870 m2

Ukupna vrijednost investicije bez PDV-a:

20.082.000

Program / vrsta:

Javni prostor

Lokacija:

Poreč

Obrazloženje stručnog žirija:

Fazno uređenje gradske rive u Poreču ovim projektom obuhvaća njen najširi dio, od carinskoga gata do nekadašnje gradske kavane. Cilj projekta bio je integrirati parter između obale i njenog zaleđa s ugostiteljskim objektima u jedinstvenu ambijentalnu i funkcionalnu cjelinu, što je s jedne strane postignuto ukidanjem paralelnog parkiranja uz prometnicu, uklanjanjem prodajnih kioska i srednje visokog zelenila, a s druge strane uspostavom permeabilnog pojasa razvijenih ploha klupa i zelenila s drvećem. Integracija djeluje i u širem kontekstu povijesne jezgre – povezivanjem s Cardom Maximusom preko smjerokaza u obliku aluminijskih podnih traka s ugraviranim imenima lokaliteta na koji upućuju. Tom simboličkom gestom prostor postaje povezni element u mentalnoj karti gradske jezgre Poreča. Iščišćen, uravnotežen i fluidan otvoreni prostor, koji omogućuje odvijanje raznovrsnih događaja, ujedno tvori i mikroambijente određene različitim postavom klupa, popločenjem i otocima s niskim zelenilom i stablima. Skladno kombiniranje različitih materijala čini prostor preko dana cjelovitim i homogenim, dok ga u večernjim satima dinamizira dodatni sloj u obliku dijagonalnih svjetlosnih linija. Funkcionalna i organizacijska čistost, bez prenaglašenih i nametljivih oblikovnih elemenata, dopušta da glavni fokus u percepciji prostora prijeđe na morski horizont i siluetu povijesne jezgre, a što ujedno predstavlja i najvažniju vrijednost ovog projekta.

O projektu (tekst autora):

Novo arhitektonsko rješenje rive sastoji se prije svega u "čišćenju" elemenata koji su neadekvatnim gomilanjem degradirali izvornu kvalitetu urbanog prostora. Uklanjanjem prodajnih kioska, srednje visokog zelenila i paralelnog parkinga uz prometnicu, koji su predstavljali barijeru između obale i njenog zaleđa sa restoranima i kafićima uz liniju povijesnog južnog bedema grada, prostor je integriran u jedinstvenu ambijentalnu i funkcionalnu cjelinu. Kao element integracije prostora, ali i kao element suvremenosti, hipertrofiranim klupama (dužine 8 – 9 m) sa plohama mirisnog autohtonog zelenila formira se zona sjedenja i neformalnog druženja. Orijentacija kao i formalna ekspresija klupa, sugerira prostor „dnevnog boravka“ koji povezuje mikro-ambijente povijesnog drvoreda sa šetnicom, turističke promenade uz samu obalu i vezove za brodove sa centralnom, praznom, plohom „trga“ na rivi. Dodatni „sloj“ u artikulaciji prostora čini formalna gesta „traka u podu“, koje upućuju na kulturno vrijedne lokacije unutar povijesne jezgre grada. Ta simbolička gesta povezivanja nedovoljno vidljive povijesne baštine sa „profanošću“ turizma, predstavlja oblik generiranja novog identiteta prostora kroz prisjećanje na prisutnu, ali zaboravljenu povijest. Aluminijske trake, uz koje su provučene svjetlosne linije, na zoni turističke promenade imaju ugravirano ime lokaliteta na kojeg upućuju, kao i QR-kod koji pomoću smartphone aplikacije dalje daje detaljne informacije o građevini ili instituciji (muzeju, galeriji). Tom se gestom, na simboličkoj razini, uspostavlja interakcija između rive kao šetališta, i prostora uske mreže uličica povijesne jezgre. Ona osvješćuje, kako za turiste tako i za domaće stanovništvo, finu relaciju između povijesti, kulture, tradicije i sadašnjosti grada.