Autori:

Neno Kezić

Projektni tim:

Neno Kezić , Mira Matulović Burazin

Suradnici:

Investitor:

Dalkoning d.o.o.

Izvođač:

Godina početka projektiranja:

2016

Godina dovršetka projektiranja:

2017

Godina početka gradnje:

2018

Godina dovršetka gradnje:

2019

Površina obuhvata:

752 m2

Ukupna tlocrtna površina:

1040 m2

Ukupna vrijednost investicije bez PDV-a:

6 000 000

Program / vrsta:

Stanovanje

LOKACIJA:

Split

Stambeni objekt 34

Nominacija za nagradu Drago Galić 2019.

Obrazloženje stručnog žirija:

Stambena zgrada 34 nalazi se u novonastaloj stambenoj zoni u blizini plaže Žnjan, sa širokim pogledom na more. Sljedeći zadane urbanističke uvjete, te uvažavajući neposrednu blizinu mora, zgrada je projektirana s naglaskom na prisnoj povezanosti vanjskog i unutrašnjeg prostora. Vodeći se načelima Le Corbusierovog arhitektonskog projekta „Domino“, zgrada je formirana skeletnom konstrukcijom, sa slobodnostojećim stupovima i horizontalnim pločama međukatne konstrukcije.

Ovakav slobodni plan je omogućio oblikovanje različitih tlocrtnih formi na svakom katu, a opna koja se smjestila između horizontalnih ploča modificira se prema stambenom prostoru. Na taj su način stvoreni individualni mikro-ambijenti pojedinih stanova kroz odnos vanjskog i unutarnjeg prostora. Vanjski prostor se meandarski širi i sužava u ovisnosti o funkciji onog unutarnjeg s kojim graniči. Sama opna je nekad transparentna (staklo), a nekad translucentna (kopilit) te dijelom puna. Otvaranjem opne, vanjski i unutarnji prostor postaju jedno, pa se doima da se kuća može u potpunosti osloboditi zidova i ostvariti apsolutni kontakt s okruženjem.

Foto: Neno Kezić
Foto: Neno Kezić
Foto: Neno Kezić
Foto: Neno Kezić
Foto: Neno Kezić
Foto: Neno Kezić

O projektu (tekst autora):

Stambena zgrada nalazi se u novonastaloj stambenoj zoni, nedaleko uz plažu Žnjan.

Sljedeći zadane urbanističke uvjete, te uvažavajući neposrednu blizinu mora, zgrada je projektirana s naglaskom na vanjske prostore, kao bitne dijelove stambenog prostora na Mediteranu.

Vodeći se načelima le Courbisieove Domino kuće, zgradu formira skeletna konstrukcija, s slobodnostojećim stupovima i horizontalnim pločama međukatne konstrukcije.

Ovaj slobodni plan omogućio je formiranje zasebnih i različitih tlocrtnih formi na svakom katu, a same horizontalne ploče definirane su urbanističkim parametrima zone gradnje.

Opna koja se smjestila između ploča u zig-zag maniri modificira se prema stambenom prostoru kojeg formira. Na taj su način stvoreni individualni mikro-ambijenti pojedinih stanova u odnosu vanjskog i unutarnjeg prostora. Vanjski prostor se meandarski širi i sužava u ovisnosti o funkciji unutarnjeg prostora s kojim graniči . Sama opna je nekad transparentna (staklo), nekad translucentna (kopilit) te dijelom puna. Otvaranjem opne vanjski i unutarnji prostor postaju jedno, te je moguće ostvaritit mediteransku kvalitetu življenja.