Autori:

Saša Begović
Marko Dabrović
Tatjana Grozdanić Begović
Silvije Novak
Paula Kukuljica
3LHD

Projektni tim:

Saša Begović , Marko Dabrović , Tatjana Grozdanić Begović , Silvije Novak , Paula Kukuljica , Dragana Šimić , Denis Hrvatin , Marijana Pivac , Davor Plavšić , Nives Krsnik Rister , Mia Andrašević , Branimir Turčić , Jan Ružić

Suradnici:

Ivan Palijan - konstrukcija (Palijan) , Mladen Stošić - elektroinstalacije (Elektroplan) , Ivan Grgić - strojarske instalacije (Grga) , Vladimir Paun - konzultant strojarskih instalacija (Termotehnika Paun) , Maksim Carević - elaborat zaštite od požara (Inspekting) , Roni Mahić - geodetski projekt (Knez-INVEST) , Ante Knez - geodetski projekt (Knez-INVEST) , Ninoslav Kušter - svjetlotehnika (Orto Forma) , Natko Bilić - posebni projekti, fizika zgrade, strojarske instalacije (Planetaris) , Mateo Biluš - konzultant fizika zgrade, detalji , Srđan Grujić - vodovod, odvodnja i hidrantska mreža (Projektni biro-grijanje) , Zlatan Novak - postojeće stanje, point cloud (Vektra) , Kaja Šprljan Bušić , Ines Hrdalo - krajobrazno uređenje (Kreativni Krajobrazi) , Zlatko Kramarić - navodnjavanje (Inaqua) , Lucija Ivas - nadzor - arhitektura (Forel projekt)

Investitor:

Studio 3LHD

Izvođač:

SDMS

Godina početka projektiranja:

2017

Godina dovršetka projektiranja:

2018

Godina početka gradnje:

2018

Godina dovršetka gradnje:

2019

Površina obuhvata:

830 m2

Ukupna tlocrtna površina:

1472 m2

Program / vrsta:

Interijer
Kultura
Poslovanje
Javni prostor

LOKACIJA:

Zagreb

Urania

Nagrada Viktor Kovačić za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva u 2019.

Obrazloženje stručnog žirija:

Napušteno staro kino Urania (nekad Partizan) karakteristično je za tipologiju kinodvorana smještenih u unutrašnjostima blokova zagrebačkog centra, koja je krajem dvadesetog stoljeća gotovo nestala iz gradskoga javnog života. Ambicije realizacije značajno nadrastaju početni motiv uređenja ureda arhitektonskog studija stvaranjem novog značenja i njegovoga (ponovnog) uvezivanja u urbanu matricu. Slojevito i suptilno gradi se odnos između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti mjesta i kulture društva.

Arhitektonska reinterpretacija zatečenoga ugrađuje nove (polu)javne programe: niz radnih prostora i kulturni centar s višenamjenskim prostorom, malom tribinom i kantinom. Postojeće zgrade se obnavljaju, stara konstrukcija se vrednuje, ogoljuje i prikazuje, a samo se ulazni paviljon gradi zamjenski. Sve nove intervencije čitaju se kao uneseni elementi, gotovo poput namještaja.

Izvana se aktiviraju i artikuliraju vremenom atrofirane veze prema obodnim ulicama bloka čime nastaje potencijal novih urbanih interakcija. Iznutra se uspostavljaju novi međusobni odnosi starih volumena organiziranih oko središnjega dvovisinskog višenamjenskog prostora s malom tribinom, koja je ujedno i veza prema katu. Sama nekadašnja kinodvorana se istovremeno intervencijama rastvara gradeći ugodan, svjetlom okupan, introvertirani radni ambijent i prostorno dijeli po vertikali zadržavajući svoju tlocrtnu cjelovitost oslobođenu konstrukcije.

U današnje preizgrađeno doba, kada se preispituje pristup građenju i zaposjedanju neizgrađenih teritorija, naročito treba vrednovati uspješne primjere adaptacije postojećega arhitektonskog fonda, a ovim projektom je upravo to postignuto. Osim toga, ovom je intervencijom kuća postala prostor kreiranja arhitekture, ali je zadržala, pa i proširila društvenu ulogu u konzumaciji kulture i umjetnosti, i već u kratkom vremenu svoga novog života projekt Urania postaje mjesto interakcije rada i kulture, novo žarište kvarta i grada.

Foto: Jure Živković
Foto: Jure Živković
Foto: Jure Živković
Foto: Jure Živković
Foto: Jure Živković
Foto: Jure Živković

O projektu (tekst autora):

Kino Urania jedna je od najstarijih kino dvorana izgrađenih u Zagrebu u posljednjih 120 godina. Takve pojedinačne teatarske zgrade gradile su se unutar urbanih blokova cijelog zagrebačkog donjeg grada. Otvaranjem novih i modernih multipleks dvorana prije 20 godina, stara su kina postupno počela izumirati, a zgrade su se, zapuštene i prazne, počele raspadati.
Staro kino Urania, 45 godina poznato i kao kino Partizan, tipična je blokovska zgrada u bloku Kvaternikovog trga. Iako je izgrađena 1939. godine, cijela betonska konstrukcija vrlo je dobro sačuvana, sa svim potpornim stupovima, glavnim nosivim lukovima u velikoj dvorani i svim AB stropovima. Stropovi su poseban primjer prvih sitno rebričastih betonskih konstrukcija iz tog razdoblja. Taj lijepi primjer tehnologije ranog betonskog inženjerstva bilo je vrijedno očuvati, renovirati i obnoviti.
Unatoč svojoj dobi, zgrada je imala dobre predispozicije da se prilagodi, ponovno upotrijebi i pretvori u novi uredski i javni prostor. Sačuvane su i obnovljene tri od četiri izvorne zgrade: ulazna s tri etaže, ulaznim foajeom i poslovnim prostorima, zatim veliko predvorje te glavna velika kino dvorana s lučnom konstrukcijom. Jedini novi objekt je ulazni stakleni paviljon, koji je bio u vrlo lošem stanju i morao je biti zamijenjen. Transformacija ovog objekta napravljena je pažljivim istraživanjem, prilagođavanjem i povezivanjem prostora. Nova prostorna organizacija omogućuje komunikaciju i razmjenu između korisnika/stanara i lokalne zajednice integrirajući nove kulturne prostore u postojeće povijesno tkivo.
Nova Urania udomit će nekoliko ureda, kantinu i višenamjenski javni prostor opremljen multimedijom i malom tribinom. Poslužit će kao novi kulturni centar i zajednički radni prostor u tom dijelu grada.